Botovi funkcioneri najnepoželjnijeg grada za baviti se politikom

Novi trendovi i vrijeme zasigurno donose i nove načine vođenja politike. Nekada je to bilo na terenu i djelima, a danas je sve više riječima, i to pisanim, na društvenim mrežama. Jasno je da su društvene mreže izuzetno popularne i da široke mase mnogo vremena provodi na njima, ali je nepojmljivo da fukcioneri od općinskih do najviših državnih organa budu već da prvu na istima sa dugačkim statusima i još dubljima analizama. Nakon blic odgovara na neki intervju ili saoćenje od osoba koje se hvale aktivnim radom na svojim funkcijama, stvarno se zapitamo da li ih dosljedno obnašaju. 

Posljenjih dana je opet kao i za aferu respiratori pokrenta vrlo organizovana akcija, ovoga puta podrivanja najvećeg medicinskog centar u Bosni i Hercegovini. Svi politički akteri su dali svoj komentar, krenuvši od načelnika, zatim žena, stranačkih aktivistica, do politički aktivnih novinara. Salve komentara i objava kojima su odgovarali jedni drugima nizali su se naslovnicama portala i vremenskih linija društvenih mreža. Zvanične press konferecije na kojima su pozvani novinari skoro da ne postoje, nego su novinari prepušteni kreiranju vijesti iz statusa i komentara na društvenim mrežama. Kao što su novinari koji su planirali podrivanje KCUS-a izvukli pismo, očito iz nečijeg statusa ili komentara na nekoj od društvenih mreža, pa ga predstavili kao zvanično pismo ljekara, ili im se ukazalo jer riječi premijera kantona Sarajevo aludiraju na to.

Vodeći se idejom da svaka vijest ima svoju publiku, sve je više notornih laži i obmana kojima se pokušava promijeniti percepcija naroda. Stotine dnevnih vijesti,  prati stotine novih prevarenih i u laž uvučenih pojedinaca.
 
Sarajevo zasigurno prednjači u tome, a razlog je desetine portala, javnih grupa koje mijenjanju svoje nazive po potrebi, privatnih stranica stranačkih funkcionera, do printanih časopisa, koji su preplavljeni sarajevskim temama i predočavanjem svih detalja, svakog postupka, svakog političara, svakodnevno.
 
Poredeći sa drugim gradovima Bosne i Hercegovine, vidljiv je disbalans u pomenutom, jer drugi gradovi imaju optimalan broj informativnih platformi, bilo internet ili printanih, koji ne filuju šire narodne mase u tim gradovima detaljima svakodnevnice političkih aktera i procesa, jer valja raditi.
 
Stiče se dojam da Sarajevo polahko postaje najnepoželjniji grad za baviti se politikom, prvenstveno zbog političkih aktera spremnih na manipulacije i obmane prema vješto pisanim širokim scenarijima, koje mogu kreirati samo uz pomoć struktura koje se medijskim prostorom u Bosni i Hercegovini bave decenijama. Pravi primjer jeste izbor gradonačelnika i rukovodstva Vijeća Grada Sarajeva, koji je možemo slobodno kazati zgadio političke procese u ovom gradu i najstarijim i iskusnijim političarima u BiH.