Otmica u Štrpcima

Danas se navršava 29 godina od otmice u Štrpcima 1993, kada su pripadnici srpskih paravojnih jedinica u mjestu Štrpci oteli grupu putnika iz voza na relaciji Beograd - Bar.

Oteti putnici, 18 Bošnjaka i jedan Hrvat, su nakon otmice likvidirani. Većina ubijenih su bili državljani tadašnje SR Jugoslavije i bili su uglavnom iz Priboja, Prijepolja, Beograda i Podgorice. Među njima je bilo i državljana Bosne i Hercegovine.

Posmrtni ostaci 16 putnika još nisu pronađeni, dok su posmrtni ostaci Ćorić Rasima i Rastoder Jusufa pronađeni u jezeru Peruċac. Nekompletni ostaci trećeg putnika Zubčević Halila su također pronađeni u jezeru Peruċac. Među izvedenima iz voza je bio i jedan crnac čija je sudbina nepoznata.

Postoje jake indicije da je zločin unaprijed bio dogovoren između vlasti SR Jugoslavije i srpskih paravojnih jedinica. Prema izjavama svjedoka, nakon polaska voza iz Beograda, kondukter je, u pratnji dvojice policajaca, pregledao karte, i upisivao imena na kartama, navodno zbog šverca. Pruga Beograd - Bar jednih kratkim dijelom prolazi kroz Bosnu i Hercegovinu, blizu mjesta Štrpci, ali voz tu inače nije stajao. Kako se voz približavao bosanskoj granici, policija i vojska je započela legitimiranje po hodnicima, odvajajući muslimane, dok su ostale tjerali u kupee. Voz je nakon toga, zaustavljen u Štrpcima i grupa kidnapovanih civila je izvedena iz voza.

Prema izjava jednog od očevidaca "sve je bilo kao na filmu. Voz je stao zbog crvenog signala na samom ulazu u tunel. Otmičari su bili uredno uniformisani, osim jednog koji je imao bradu i crnu šubaru sa kokardom. Kada su zatražili lične karte, sve je ličilo na rutinski postupak i dok nijesu počeli da odvode ljude izgledalo je da nekog konkretno traže. Bilo je komentara da traže njihove bjegunce, po nekome je bilo jasno da su cilj Muslimani. Iz bifea je u majici kratkih rukava, iskočio na snijeg jedan od putnika vičući: 'Koljite balije'. Najjezivije je bilo to što, u stvari, nije bilo nikakvog otimanja. Niko se nije bunio, sve se odvijalo u zlokobnoj tišini. Sve to nije trajalo mnogo duže od pola sata. Začudo, voz je nastavio put kao da se ništa nije desilo."

Kidnapovani civili su odvezeni u selo Prelovo kod Višegrada, gdje su ih u fiskulturnoj sali osnovne škole postrojili, prilikom pretresanja oduzeli novac, nakit i druge vrijedne stvari, a zatim tukli. Nakon toga, oteti putnici iz voza su vezani žicom, ubačeni u kamion, potom odvedeni u pravcu Višegrada i likvidirani u jednom selu nedaleko od Drine.

Suđenja

Sud u Bijelom Polju je osudio Nebojšu Ranisavljevića na kaznu od 15 godina zatvora za učešće u ovom ratnom zločinu protiv civilnog stanovništva.

Milan Lukić je osuđen od općinskog suda u Beogradu na 20 godina zatvora zbog kidnapovanja i ubojstva 16 civila u otmici u Sjeverini. Iako na osnovu validnih dokaza utvrđeno da je on bio glavni akter obje otmice i likvidacije pripadnika bošnjačke nacionalnosti, njemu nikada nije suđeno za otmicu u Štrpcima. On je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, za zločine u Višegradu osuđen na doživotnu robiju.

Svjedok otmice u Štrpcima Duško Petrović smatra da je sud dosta pogriješio jer su glavni organizatori zločina ostali sa strane. On tvrdi da je Vojislav Šešelj jedan od odgovornih za ovaj zločin, jer Milan Lukić, pripadnik šešeljevaca "ništa nije radio dok mu nije naredio Šešelj".

Žrtve

Žrtve zločina u Štrpcima su:

Esad Kapetanović (19),

Ilijaz Ličina (43),

Fehim Bakija (43),

Šećo Softić (48),

Rifet Husović (26),

Senad Đečević (16),

Ismet Babačić (30),

Halil Zubčević (49),

Adem Alomerović (59),

Muhedin Hanić (27),

Safet Preljević (22),

Džafer Topuzović (55),

Rasim Ćorić (40),

Fikret Memović (40),

Favzija Zeković (54),

Nijazim Kajević (30),

Zvezdan Zuličić (23),

Jusuf Rastoder (45)

Toma Buzov, vojni penzioner iz Beograda.