Poziv na giljotinu - populistička hajka na Biseru Turković

Ne sliježe se prašina nakon današnje izjave ministrice Bisere Turković glede života i životnog standarda u Bosni i Hercegovini. Napadi na ministricu Turković i njenu ličnost dolaze sa svih strana, ponajviše od političkih neistomišljenika i članova/simpatizera političkih stranaka lijeve orijentacije sa medijskim konglomeratom iza leđa koji budno nadgleda situaciju željan da nastavi sa svojom sabotažom i blaćenjem probosanskih, prvenstveno onih političara koji pripadaju Stranci Demokratske Akcije.

Bez obzira na populističko zapomaganje kako je u Bosni i Hercegovini narod gladan i kako nema šta da jede, notorna činjenica je da se država Bosna i Hercegovina nalazi u društvu rijetkih privilegovanih zemalja gdje ljudi imaju obezbijeđene sve potrebe za normalan život. Samo utopisti imaju nadrealna očekivanja glede ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine, jedne male zemlje, koja se još uvijek oporavlja od devastacije koju je izazvao brutalni rat. Zemlje u konstantnoj političkoj krizi, koja čestim naglim eskalacijama prijeti narušavanjem njene državnosti i razbijanjem njenog teritorijalnog integriteta.

Zbog toga nije realno za očekivati da ekonomski Bosna i Hercegovina parira državama poput Njemačke, Velike Britanije ili ostalim vodećim ekonomijama svijeta. Zanimljivo je kako bosanskohercegovačko društvo, uprkos svim svojim problemima koji nedvojbeno koče rast i razvoj zemlje, ima tu potrebu da standarde svoje zemlje, u čijem jednom entitetu djeca Bosne i Hercegovine nemaju pravo da uče vlastiti jezik, uvijek poredi i komparira sa standardima vodećih zemalja Evrope i svijeta.

Rijetko kada se Bosna i Hercegovina prikazuje kao pozitivan primjer i jedna od zemalja koja spada u privilegovanu skupinu država u odnosu na one zemlje koje nisu u mogućnosti da svom stanovništvu osiguraju minimum potreban za dostojanstven život.

Uglavnom dolazi do revolta krupna buržoazije kada neko od političara koji dolaze iz redova SDA izjavi nešto što nije podobno nametnutom narativu kojeg su kreirali bosanskohercegovački defetistički mediji u službi opozicije. Populisti, kako su to radili oduvijek, redovno skaču iz protesta na izjave poput one današnje, ministrice Turković, jer im se strategija za dolazak na vlast bazira na demonizaciji trenutnog ekonomskog stanja i životnih standarda, kako bi sutra sebe mogli predstaviti kao spasioce tog "izgladnjelog naroda" i osigurati prevlast i pobjedu svoje politike.

Populisti nikada nisu marili za narod, oni su uvijek narod koristili kao alat da se dočepaju vlasti. Cilj nije popravljanje stanja, već održavanje atmosfere nereda u kojoj će oni biti ti koji će isti nered pospremiti.

Članovi i simpatizeri opozicionih stranaka današnji dan su proveli u još jednom demoniziranju žene koja vodi bosanskohercegovačku vanjsku politiku i diplomatiju. Baš kao što redovno Sebiju Izetbegović porede sa Elenom Čaučesku, tako danas ministricu Biseru Turković i njenu izjavu, porede sa francuskom kraljicom Marijom Antoanetom, suprugom kralja Luja XVI. Jedna historijska priča vezena za kraljicu kraljicu Mariju kaže kako je ona na vijest da je narod gladan i da nema hljeba za jelo, drsko odgovorila riječima: “Qu'ils mangent de la brioche” (Neka onda jedu tortu). Za citat se generalno smatra da odražava ili kraljičino neozbiljno zanemarivanje izgladnjelih seljaka ili njezino slabo razumijevanje njihove nevolje.

Ali, historičari su dokazali da kraljica Marija Antoaneta nikada nije izrekla ove riječi, a da je cijela priča jedan historijski mit koji nema nikakve veze s realnošću. Baš kao što je i “afrička” glad naroda Bosne i Hercegovine, toliko često propagirana u medijskom prostoru, mit. 

Marija Antoaneta je pogubljena na giljotini, od strane razjarene mase predvođene Robespjerom i francuskim "revolucionarima" čija je revolucija rezultirala usponom Napoleona i autokratijom te progonom političkih neistomišljenika, tj. rojalista. Mnogi bi danas voljeli da imaju mogućnost likvidacije političkih oponenata, a jedna od meta sigurno bi bila i ministrica Turković.