Sjećanje na šehida Mehmeda ef. Hafizovića - U kabur je spušten vedra lica

Mehmed-ef. Hafizović, sin Kasimov i Hanin, rođen je 13. januara 1957. godine u Potočarima kod Srebrenice. Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu završio je 1978. godine.

Obavljao je dužnost imama, hatiba i muallima u Malom Zvorniku i bio glavni imam za Valjevsko-kolubarsko-užički kraj, Srbija. Mehmed-ef. Hafizović bio je izuzetna osoba. Krasila su ga svojstva nesvakidašnjeg lijepog odgoja i duhovnosti. Njegove su riječi: “Kad bi se sve prevrnulo i zemlja došla gore, a nebo dole, meni valja biti musliman!" odisale ljepotom jednog iskrenog vjernika. Bio je primjeran musliman i imam, bio je takav da su ga muslimani priznavali i slijedili kao uzora i autoriteta.

U Malom Zvorniku ga je zatekao rat. Više od mjesec dana ostao je sa svojim džematom, ili bar onim što je od tog džemata ostalo, pod izuzetno teškim uslovima. Kada je postalo već nepodnošljivo i kada je zaprijetila opasnost direktno po njegov život i život njegove porodice, među posljednjima iz džemata uspijeva se preko Srbije prebaciti u Mađarsku, a odatle, nakon kratkog vremena, prelazi u Hrvatsku. 

Kada su se stekli potrebni uslovi vratio se u Bosnu i uključio u redove Armije BiH, u Prvu podrinjsku muslimansku brigadu. U sklopu te brigade ubrzo će osnovati jedinicu pod nazivom „Šejh Hasan Kaimija“.

Aktivno se uključio u odbranu svoje domovine. S oružjem u ruci potvrđivao je svoju hrabrost i iskrenost. Imenovan je pomoćnikom komandanta za moral u Prvoj podrinjskoj muslimanskoj brigadi, a potom savjetnikom za vjerska pitanja u istoj brigadi. Mehmed-ef. Hafizović kasnije je postavljen za emira jedinice "Šejh Hasan Kaimija".

Ratno priznanje “Zlatni ljiljan”posthumno mu je dodijeljeno 1996.godine.

Kao Emira pomenute jedinice suđeni čas ga sustiže za vrijeme jedne od akcija njegove jedinice na prvoj borbenoj liniji. Nekoliko pripadnika jedinice „Šejh Hasan Kaimija“ govore o različitim situacijama gdje je Mehmed efendija Hafizović nastupao znajući stvari koje realno nije mogao znati. Kažu da je na neki način predvidio i svoje preseljenje na bolji svijet.

Bio je komandant jedinice "Šejh Hasan Kaimija" do 1994 godine kada je i preselio na bolji svijet. On je prvo bio imam, mualim, hodža, onaj koji je bio s ljudima i brinuo o ljudima, pa zatim šejh, muršid, učitelj, sin, otac, muž, komandant i zlatni ljiljan. Tako da se sa svih tih aspekata o njemu može govoriti. Poseban je bio njegov odnos prema mladim ljudima. On je od 1985 do 1990 godine okupio veliki broj mladih ljudi kojima je držao predavanja usmjeravajući ih na pravi put i odvraćajući ih od ružnih stvari.

U ponedjeljak, 2.5.1994. godine, oko 11.00 sati, Mehmed-ef. hafizović je na kladanjskom ratištu, kao šehid, svome Gospodaru otišao. Na novozaposjednutim linijama jednom nogom stao na minu koja mu je raznijela nogu. On je uzviknuo: Allahu ekber!, i pao na zemlju, čime je aktivirao i drugu minu a njegova je duša zasjala na obećanom mjestu u Džennetu stječući šehidsku počast. Mehmed efendija Hafizović je u 37 godini preselio na Ahiret, ostavljajući iza sebe suprugu i dvije male kćerke. 

Mezar mu se nalazi u haremu “Kula” u Tuzli.