Sloboda ili milost?

Milost i pomilovanje kao preduvjet (ne)slobodi pojedinca nalazimo još samo u diktatorskim režimima, komunizmu i u prethodnim feudalnim i robovlasničkim sistemima. Svim nabrojanim sistemima je zajedničko da se kolektiv odnosno kolektivizirana individua potčinjava masovnom mnijenju, odnosno diktatoru koji svoje individualno mišljenje nameće kao jedino legitimno i vjerodostojno vođenja neorganizirane mase (kakvom je on vidi). U tom slučaju bi vrijedila Protagorina teza da je čovjek mjera svih stvari koje jesu da jesu i onih koje nisu da nisu. Međutim, uzmimo u obzir da danas živimo nešto veću slobodu i da pojedinac ne može kolektivizirati masu postavljajući se kao ideal, niti pojedinac mora nužno biti potčinjen masi ukoliko to nije stvar njegova ličnog izbora. Uzimamo u obzir da živimo u svijetu liberalne demokratije i civilizacije koja inviduu vidi kao pojedinačnu kategoriju, odnosno svijetu individualiziranog kolektiva.

Pandemija Covid-19 je u mnogim društvenim sferama stvorila pometnju. Ograničenje kretanja nevakcinisanih građana u državama članicama Europske unije je već prisutno, a ono po čemu Vlada Kantona Sarajevo želi biti poznata je približavanje Europskoj uniji po modelu restriktivnih mjera. Da li ovoga puta restrikcije i ograničenja zaista vrše repsresiju nad slobodom pojedinaca i da li se stvarno radi o diskriminaciji na koju su liberalni teoretičari upućivali još od početka pandemije Covid-19? Uz odbacivanje svih teorija zavjere i subjektivnih konotacija, empirijski je vidljivo nezadovoljstvo većine građana.

Na Klix.ba je postavljena anketa za građane, gdje je na pitanje: “Podržavate li ideju o restrikcijama za nevakcinisane?” pozitivno odgovorilo 30.31% građana, dok više od pola ispitanika (65.83%) smatra da je to diskriminacija. Iz predočenog vidimo da je nezadovoljstvo građana očito i već je ispoljeno u virtuelnom svijetu, nije ništa manje očekivati ni u stvarnosti. Ko snosi odgovornost za reakciju i nezadovoljstvo građana? Ili će se građani nazivati neodgovornima?

Razumijem važnost promicanja europskih modela i sistema vrijednosti, međutim trebamo razmisliti da li je represija nad slobodama – prije svega nad slobodom kretanja i izbora, ono što treba braniti pod krinkom promicanja zapadnih vrijednosti kakve su europske. U ovom slučaju vladajuća garnitura u Kantonu Sarajevo pod krinkom očuvanja ljudskih života i zdravlja nastoji stvoriti sistem jednoumlja.

U javnosti su nam dostupni uvidi u to koliko je “Trojki” stalo do građana i njihovog zdravlja:

Prvo, Skupština Kantona Sarajevo nije prihvatila inicijativu Kluba Stranke demokratske akcije da se organiziraju punktovi za vakcinaciju građana Kantona Sarajevo u svih devet organizacionih jedinica pri Javnoj ustanovi Dom zdravlja Kantona Sarajevo. Zatim, vakcinisanje članova Vlade KS prije prioritetnih grupa u jeku pandemije, kada je stopa smrtnosti od koronavirusa bila na visokoj ljestvici.

Na početku pandemije Covid-19 u javnosti su bile prisutne vijesti o neuspjehu vlasti da nabavi vakcine za građane. Uvidom u trenutnu volju građanja i zainteresovanost za vakcinisanje vidimo koliko su to zaista bile vijesti o brizi za zdravlje građana, a koliko s druge strane dobra podloga za širenje negativnosti, defetizma i stvaranje slike o nefunkcionalnosti države Bosne i Hercegovine i njenih institucija.

Sve navedeno je dokaz koliko je zaista „Trojki“ stalo do zdravlja i sigurnosti onih koji su im dali legitimitet i povjerenje, a koliko im je s druge strane stalo da imaju moć i vlast. Sarajevska trojka očito prodaje slobodu pojedinaca zarad vlastitog osjećaja nadmoći.

Sistem jednoumlja koji trenutno nastoje stvoriti postojao je prethodno (u bivšoj Jugoslaviji) – neuspješno. Sistem koji donosi zakon jednak za sve nije nužno loš, što nam pokazuju europski modeli brige o građanima i njihovom zdravlju, jer to mogu biti programi i agende usredotočene na rješavanje određenih društvenih problema, no javni istupi članova Vlade KS – izdavanje upozorenja, naredbi i prijetnji znači potpuno oduzimanje prava izbora što je neprirodno civilizaciji koja gradi tekovine zapadne liberalne ideje. Pogotovo se to odnosi na situaciju kada ministar zdravstva javno kaže: „Nećemo imati suosjećanja za one koji pružaju otpor“. Ne mogu, a da se ne zapitam najmanje dva pitanja. Prvo, da li su oni koji su u vlasti svjesni da nisu postavljeni tu po milosti Božijoj (ili bilo čijoj) niti su tu kako bi udijelili milost nekome? Drugo, da li oni koji su u vlasti građane (one koji su ih izabrali) smatraju neprijateljima, te svaki komentar građana ili negodovanje vide kao ''otpor''. Otpor je teška riječ, njena vrijednost se ne može tek tako umanjivati ako kažemo da svaki građanin koji iznese svoje mišljenje ''daje otpor''. Sloboda podrazumijeva izražavanje mišljenja, a građani Bosne i Hercegovine su jednom pružili otpor agresoru kako bi tu slobodu zaštitili. Kreatori sistema jednoumlja moraju naučiti razumijevati stvarnost i građane, te naučiti služiti se diskursom a ne jugonostalgično povinovati se sistemu jednoumlja. Na građanima Bosne i Hercegovine je da prosude.