Zlo koje nam ponovo prijeti

Rušenjem Berlinskog zida komunizam je poražen u mnogim europskim državama, dok se do danas zadržao u državama koje su nastale krvavim raspadom Jugoslavije, koja je doživjela poraz usljed promoviranja i provođenja velikosrpske politike.

U Bosni i Hercegovini su evidentno prisutni i uticajni ostaci komunizma, što je uostalom vidljivo i iz izjava čelnika SDP-a i Naše stranke, koje implicitno promiču komunističku i socijalističku paradigmu. U svojim izjavama, jasno i bez ustručavanja negiraju kako nacionalnu bošnjačku pripadnost, tako i samo postojanje historije Bošnjaka. Najupečatljiviji oblik ovakve vrste negiranja i relativizacije promiče se preispitivanje Bošnjaka kao žrtava agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, pri čemu se ide i korak dalje – do te mjere da ih se izjednačava sa agresorom. Nerijetko takva vrsta relativizacije historijskih, dokazanih, činjenica proizilazi iz ljevičarske, komunističke paradigme o poistovjećivanju "tri strane" pri čemu se misli na Bošnjake, Hrvate i Srbe, odnosno djelovanje ARBiH, HVO i VRS za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. A nerijetko se dešava da takvu narativnu strategiju koriste mediji i uticajne nevladine organizacije u Bosni i Hercegovini.

U Europskom parlamentu je 19. septembra 2019. usvojena "Rezolucija o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe". Zanimljivo je kako je tako bitan dokument promaknuo vodećim medijskim kućama u Bosni i Hercegovini. A o njemu šute i službene lijevo orijentisane političke strukture koje se po svojim medijskim kućama i portalima hvale svojom političkom ideologijom i političkim uzusima  na sve strane.

Ako je suditi prema historijskim činjenicama, a trebalo bi ih smatrati relevantnim i uzeti u obzir, Evropa se odrekla totalitarnih politika, pa tako i komunizma. Ova vrsta totalitarne politike u Bosni i Hercegovini vrši terore, prema već ustaljenim praksama i metodama. Ljevičari u Bosni i Hercegovini nastoje svojim političkim djelovanjem ovjekovječiti sistem jednoumlja koji je prethodno postojao u Jugoslaviji, pri čemu izostaje svaka vrsta slobode pojedinca kao individualnog prava pojedinca ali i civilizacijskim vrijednostima. Političke stranke idoktrinirane i svojim ustavom idealizirane ovom vrstom politike, vodeći se izrekom "Cilj opravdava sredstvo“, svojom politikom, idejama, medijskim hajkama, provođenjem bolesnih eksperimenata vraćaju Bosnu i Hercegovinu u mračne dane slične onima koje su Evropa i svijet proživljavali u toku borbe protiv anitcivilizacijskog komunističkog bloka.

Jedna od tih metoda je kolektivno rastakanje bošnjačkog nacionalnog, kulturnog, vjerskog, historijskog i intelektualnog dobra.Komunizam zavodi ljude različitim idealima koji se čine privlačnima, ali za ostvarivanje tih ideala radi se ustvari o istrebljenju neistomišljenika.

Naravno da bi u tome uspjeli, potrebno je da izazovu anarhiju, pometnju, narodnim riječnikom kazano stvore prividno stanje nesavršenosti, gubitka društvenog i na taj način okrenu „brata protiv brata“.

Pitamo se kako? Veliku ulogu u tome imaju dva osnovna elementa koji obilježavaju komunističku ideologiju, a to su pitanja vjere i nacije.Pa tako svako izražavanje nacionalne pripadnosti Bošnjaka proglašava se nacionalizmom i fašizmom.

Prema njihovoj ideji svaki pripadnik druge nacije može slobodno izražavati svoju nacionalnost (Srbin, Hrvat), pa i nacionalne manjine, bez da ih se etiketira. Samo Bošnjaci ne smiju, jer ih se odmah od strane komunista proglašava fašistima i nacionalistima. Svako obilježavanje bilo koje godišnjice ili događaja sa bošnjačkim predznakom kod mentalnih komunista izaziva salve napada u medijima. Kako su nekada bili uspješni u kontroli medija, tako su i danas. Medijska hajka, propaganda protiv Bošnjaka i njihove nacionalne pripadnosti nikad nije bila veća.Zahvaljujući komunističkom teroru, koji je teško oštetio sve društvene strukture, današnje bošnjačko društvo obilježava rezigniranost, nezainteresiranost i pasivnost.

Ali ne staju ni na tome, još je bizarnije stanje u pogledu vjere. Komunizam i vjera se isključuju, jer je komunizam ateistička ideologija. U Bosni i Hercegovini 99% Bošnjaka izjašnjava se Muslimanima i ako Bošnjaci čine više od 52% stanovništva dok je ateista 2.38%. Što znači da jedna manjina od 2,38% zajedno sa Hrvatima i Srbima terorizira veliku većinu od preko 52%. Takvo što ne postoji u demokratskom svijetu. To korespondira sa parolom "drugova komunista". "Drugovi, mi jesmo za demokratiju, ali ne da svako priča što hoće" parola je kojom se pragmatično u javnosti i služe ljevičari, puna su im usta demokratije, ali samo na njihov način, kako je oni zamišljaju.

Zato Bošnjaci probudimo se. Probudimo ponovo našu slavnu nacionalu svijestko smo i šta smo.